na početak

english

članci
škotski ovčar staroengleski ovčar bradati koli border koli

Legenda o Lassie

Lassie by Marguerite Kirmse

International Collie Handbook 2005
prevela Jasna Jalševac

Širom svijeta ljudi uživaju o pričama o Lassie i nema sumnje u to da je Lassie, predstavljajući tradicionalne vrijednosti kao što su obitelj, dom, hrabrost, odanost, ljubav i inteligencija, učinila više za popularnost škotskih ovčara nego ijedna druga pseća zvijezda. Kada upitate ljude zašto su izabrali škotskog ovčara, većina njih će odgovoriti 'Jer sam kao dijete uvijek volio gledati Lassie na televiziji!'

Eric Mowbray Knight, autor priča o Lassie je bio Jorkširac, rođen 1987. u obrazovanoj jorkširskoj radničkoj obitelji. Njegov otac, trgovac dijamantima, emigrirao je u Južnu Afriku i ostavio svoju lijepu mladu ženu i tri malena sina gotovo bez novaca. Ericova majka nije mogla sama uzdržavati djecu pa je Erica i njegovu braću zajedno sa njihovim ljubimcem škotskim ovčarom, poslala rođacima, dok je ona tražila posao guvernante princeze Zenie u Petrogradu u Rusiji. Originalna priča o Lassie je utemeljena na njihovom kućnom ljubimcu i daje vrlo dobar uvid u težak život britanskog naroda u to vrijeme. Ruska djeca su bila fascinirana pričama o sinu njihove dadilje i njegovom psu i nije trebalo dugo da prvi škotski ovčari budu poslani ruskoj carskoj obitelji – ali to je druga priča.

1905. godine Ericova majka je iz Rusije otišla u Ameriku gdje se udala za farmera iz Pennsilvanije. Eric joj se pridružio 1912. i započeo novi život okružen različitim psima uključujući i škotske ovčare. Počeo se baviti pisanjem kratkih priča za novine koje su uvijek govorile o njegovim voljenim škotskim ovčarima. Kasnije ga je karijera odvela u Hollywood gdje je postao filmski kritičar i scenarist. Dok je tamo boravio kupio je jednu ženku škotskog ovčara boje mahagonija, koja se zvala Toots. Posjedovala je sve željene kvalitete, inteligenciju, ljubav i odanost i bila je inspiracija za njegove priče o Lassie. Eric je Toots naučio mnogim trikovima koje je ona izvodila na turnejama na kojima su promovirali njegovu knjigu odajući dojam da razumije nekoliko jezika – trik koji se u stvari svodio na prepoznavanje signala koje je davao rukom!

Eric Knight je služio u dva svjetska rata i iako je bio britanski državljanin pridružio se vojsci SAD-a kao časnik u specijalnoj jedinici za film. Nažalost tragično je poginuo kad se vojni avion srušio u džungli u Gvajani 1943. godine na isti dan kad su i njegova dva brata poginula služeći u američkim trupama u Francuskoj.

Lassie se vraća kući

Lassie by Marguerite Kirmse

17. prosinca 1938. u predvečerje drugog svjetskog rata i pet godina prije njegove prerane smrti, započela je u subotnjim izdanjima Yorkshire Evening Posta izlaziti serija kratkih priča Erica Knighta 'Lassie se vraća kući'. Proširena verzija knjige izišla je u ožujku 1942.

Inspiriran sjećanjima na veliku depresiju u Britaniji 1926. Knight je svoju sentimentalnu priču smjestio u rudarski gradić u Yorkshireu, gdje je obitelj Carraclough, nakon pada na prosjački štap, prisiljena prodati Lassie. Odveli su je stotine milja daleko na posjed vojvode od Rudlinga, na sjeveru Škotske, gdje započinje svoju borbu za slobodu. Tako počinje jedna nevjerojatna avantura u kojoj Lassie prkosi mnogim opasnostima dok pronalazi put kući svojem voljenom Joeu Carracloughu.

Zanimljivo je primijetiti da je usprkos ilustraciji na omotu knjige i filmskoj zvijezdi 'Lassie', koja je portretirana kao žuto bijela, Lassie iz knjige Erica Knighta bila trobojni collie!

Na drugoj stranici priče 'Lassie se vraća kući' opisuje ju kao '...finijeg psa nego što je trobojni pas Sama Caraghlougha... '.

Sigurno je da kad je priču MGM stavio na film 1943. godine, nije bilo istreniranog trobojnog colliea tako da je ulogu dobio žuti pas 'Pal'.

Metro Golden Mayer Pictures Ltd. kupili su originalna prava na film za 10 000 dolara i 'Lassie se vraća kući' pušten je u kino dvorane u listopadu 1943, doživjevši ogroman uspjeh. U tom filmu glavne zvijezde su bili Elizabeth Taylor, Roddy McDowell i žuto bijeli dugodlaki škotski ovčar 'Pal' u ulozi Lassie.

Elizabeth Taylor i Pal
Elizabeth Taylor (Priscilla) i Pal (Lassie)
iz MGM-ovog filma "Lassie se vraća kući", 1943.

Pal je rođen 4. lipnja 1940. i pokazao se kao neposlušni kućni ljubimac usvajajući naviku trčanja za motorima. Kad je shvatio da ga ne može promijeniti, njegov vlasnik ga je poslao Ruddu i Franku Weatherwaxu u studio za treniranje pasa, gdje su obučavali životinje za filmove. Palov vlasnik nije mogao izdvojiti 10 dolara za školarinu pa je pas smješten kod udomitelja pod ugovorom da će biti na raspolaganju za snimanje ako ikada bude zatrebalo.

Nešto kasnije je Pal primljen na audiciju za MGM-ov film 'Lassie se vraća kući' i usprkos svojem neodržavanom izgledu, koji je nastao nakon nekoliko tjedana rada na ranču na teškom terenu, producenti su bili zadivljeni njegovom izvedbom. Pal definitivno nije bio izložbeni pas jer je bio manji nego što propisuje standardna veličina i nije imao pravilan dugačak ravni nos. Također je imao široku, sjajnu bijelu lisu koja je zabrinjavala producente jer su, osim što nije bila moderna, mislili da će im suziti mogućnost selekcije slijedećih glumaca za Lassie.

Tada je na scenu stupila sudbina. Rijeka Sacramento je poplavila područje što je bila izvanredna prilika za scene u kojima je Lassie mora preplivati. Kako prvi odabrani collie nije završio svoj trening i zbog pretpostavke da svi mokri colliei izgledaju slično, producent je dozvolio da Pal bude zamjena u sceni na rijeci. Rezultat je bio toliko uspješan da je Pal dobio ulogu Lassie.

Uz devet MGM-ovih filmova o Lassie, snimljena je i televizijska serija koja je dva puta osvojila nagradu Emmy (snimljeno je 675 polusatnih epizoda) i bazirana je na originalnoj priči 'Lassie se vraća kući'. Sve Lassie su bili mužjaci jer filmski producenti nisu željeli da im mjesece snimanja poremeti tjeranje ženki i linjanje.

pehar Lassie
Pehar 'Lassie' koji je donacija MGM Pictures
i dodjeljuje se svake godine psu pobjedniku pasmine
na izložbi pasa Crufts, u Velikoj Britaniji.
(fotografija ljubaznošću Mirande Blake)

Na zadovoljstvo mnogih ljubitelja Lassie, u Ujedinjenom kraljevstvu je 2005. snimljena nova verzija filma, koja je puštena u kina 16 prosinca. Charles Sturridge, pisac, redatelj i producent filma kojeg je bazirao na originalnoj priči o Lassie, započeo je sedmotjedno snimanje u Irskoj i na Otoku Man, 23. svibnja 2005.

Vojvoda i Lassie
Vojvoda od Rudlinga (kojeg igra Peter O'Toole)
pregledava Lassie nakon što ju je kupio od obitelji Carracluough
(fotografija ljubaznošću Entertainment Film Distributors, Lassie 2005)

Lassie bježi s imanja
Lassie bježi s imanja vojvode od Rudlinga
(fotografija ljubaznošću Entertainment Film Distributors, Lassie 2005)

Lassie i Joe Carraclough
Lassie i njezin voljeni Joe Carraclough ponovo zajedno
(fotografija ljubaznošću Entertainment Film Distributors, Lassie 2005)

Palov pedigre

Budući da Pal nikada nije registriran pri AKC-u, mnogi su vjerovali da nije čistokrvni škotski ovčar, dovodeći time u pitanje pedigre nasljednika 'Lassie'. Caroline Baines i Marci Sudlowe uložile su brojne sate istražujući Palovu pozadinu i ljubazno dopustile ICS-u objavljivanje njegovog pedigrea.

Više informacija na www.lassie.net/pedigree.htm

Red Brucie of Glamis Earnscliff Essential Wellesley Exceptional Wellesley Chief
Am. Ch. Earnscliff Laund Likeness
Earnscliff Ecstasy Wellesley Exceptional
Letham Lowna of Earnscliff
Sunderland Linda Sunderland Aviator Alstead Aviator
Sunderland Sunbonnet Sue
Clarice Bell King Kernel
Piggy Princess
Bright Bauble of Glamis Black Ace of Wincroft Badelfield Aviator Badelfield Blue Star
Badelfield Blue Lydia
Patrician Lady of Wincroft Earnscliff Essential
Sunderland Linda
Glamis Bunnie Girl Badelfield Aviator Badelfield Blue Star
Badelfield Blue Lydia
Badelfield Alvin Lassie Am. Ch. Bellhaven Bar None
Badelfield Admirable

Tokom dvije godine intenzivna potrage nije se uspjelo pronaći prikladnog škotskog ovčara, sa potrebnom bijelom lisom za ulogu Lassie, a zbog toga što niti jedan od Palovih potomaka nije imao spremnu putovnicu za ulazak u Veliku Britaniju, uvezena su tri druga colliea iz Amerike za ulogu zvijezde filma. Peter O Toole i Samantha Morton su dobili glavne uloge. Leglo dvanaest tjedana starih štenaca gospođe Lynn Kilby također je pozvano da sudjeluje u snimanju. Lynn nam je ljubazno dala opis svojeg zanimljivog iskustva:

Moje 'Lassie' iskustvo

Kada se u 1. travnja 2005. oštenilo leglo od osam štenaca nisam mogla niti zamisliti kakvu će budućnost imati!

Sve je počelo u svibnju telefonskim pozivom od 'Birds and Animals UK' koji su tražili legla žuto bijelih štenaca, koji bi sredinom lipnja bili stari 11-12 tjedana. Nakon što sam izračunala starost svojih štenaca, vidjela sam da ispunjavaju kriterije i nakon fotografske audicije koja je slijedila, svi su se složili da su štenci prikladni za film.

'Lassie' se već snimala u Irskoj, što je bilo samo dva sata vožnje od moje kuće. Tada je stigao šok – štenci su trebali otići trajektom na Otok Man! Nikad nisam bila tamo, ali pomislila sam, pa dobro, zašto ne?

Nakon što su za mene bilo osigurano putovanje i rezerviran smještaj u hotel, krenula sam razmišljati o problemima vezanim uz stotine milja koje treba prijeći sa osam malih štenaca, kojima je već nakon kratke posjete veterinaru zbog cijepljenja, bilo zlo u autu!

Tokom slijedeća dva tjedna dva trenera su stigla iz Dublina da započnu sa treningom štenaca. Trebalo je da pretrče obalu i polje zajedno sa svojom mamom Lassie. Da bismo ih zadržali zajedno sa Lassie, morali su na početku naučiti da trče iz jednog boksa za štence u drugi. Jedini problem je bio u tome što štenci nisu pročitali scenarij! Bilo ih je posvuda, ne obazirući se na poslastice, pozive i ostalo. Kakva je to bila zabava! Nakon nekoliko pokušaja izgledalo je kao da su shvatili što se od njih traži. Treneri su me tada ostavili da sama nastavim s treningom.

Lassie i štenci
Priscilla s Lassie (Mason) i njezinim štencima
(fotografija ljubaznošću Entertainment Film Distributors, Lassie 2005)

16. lipnja je stigao poziv iz 'Birds and Animals', sa uputama o mojem odlasku za tri dana. Kako je moj auto bio izvan pogona morala sam unajmiti kombi (kojeg je platila kompanija), a koji nije stigao do 18. – otprilike zadnje minute!

Trajekt za Belfast je kretao u 9.30 ujutro, što je značilo da moramo krenuti od kuće u 5.30 . bila sam oduševljena kako dobro štenci podnose putovanje – bili su potpuno mirni i desilo im se samo nekoliko 'nezgoda' tokom puta (niti jednom nije bilo zlo). Kad smo stigli u luku otvorila sam stražnja vrata kombija tako da su mogli vidjeti van i uhvatiti malo svježeg zraka. To im je bio prvi okus 'zvjezdane slave'. Nekoliko službenika, policajaca i drugih ljudi snimali su ih video kamerama a štenci su zadovoljno pozirali. Kao na 'crvenom tepihu'! Osoblje trajekta mi je čak dozvolilo da siđem u potpalublje i provjerim stanje tokom dva i pol sata vožnje – štenci su bili dobro, ali pospano.

Dva trenera sa kojima sam radila u Irskoj dočekali su me na terminalu. Odveli su nas u veliki konjički centar malo izvan Douglasa, glavnog grada Otoka Man, gdje su štenci smješteni u prostrane boksove sa vodom i hranom. Tamo su se dobro brinuli o njima tokom cijelog tjedna snimanja.

Tri američka žuto bijela 'lesija', svi mužjaci kao i uvijek, bili su smješteni u istom konjičkom centru. Navikla na naše engleske collie, nisam bila naročito impresionirana tim psima, osim njihovom fantastičnom naravi. Bili su malo 'nogati', najmanje 26 inča visine, ravnih glava i dlake o kojoj se nema puno toga za reći (kasnije su mi rekli da su im ugradili ekstenzije i zbog toga producenti nisu htjeli da ih se snima kako plivaju i kad su mokri!) jedan od tih pasa bio je u vlasništvu američke kompanije za filmsku dresuru, dok su druga dva bili kućni ljubimci na posudbi.

Dan nakon što smo stigli bila je nedjelja, tako da sam se pridružila dvojici trenera u obilasku otoka koji ima prekrasne krajolike. Na sjeverozapadnom dijelu otoka, kraj Cregneasha, vidjeli smo otok Calf i nekoliko sivih tuljana u zaljevu, jako začuđenih što nas vide. Uživali smo u indijskoj hrani u Castle Rushenu i vratili se u moj staromodni, ali ugodni hotel na morskoj obali Douglasa.

Slijedećeg dana, u ponedjeljak, vratili smo se poslu sa trenerima. Stigla sam u konjički centar i odvela štence u polje na trening koji se odvijao dva puta dnevno po petnaest minuta. Brzo su učili i izgledalo je da im se sviđa pažnja koju su dobivali. Treneri su predložili da ih držimo malo gladnima što je pomoglo treningu sa poslasticama, kakve koriste za sve svoje životinje – bili to miševi, golubovi, papige itd. Trening se odvijao čitavog tjedna i štenci su izgledali sasvim opušteno u skladu sa novim životnim stilom.

Između satova treninga, kojima sam uvijek bila prisutna, vodili su me na različite setove da promatram snimanje. Jedan od setova za film nalazio se na farmi izvan Cregneash (koju sam posjetila u nedjelju). To je vrlo starinska farma, kakva je mogla biti i 1850. godine. Unutrašnjost kuće bila je opremljena namještajem iz tog doba, ali je isto tako korištena i kao garderoba! Mnogo toga je visjelo uokolo i provodila sam vrijeme brbljajući sa nekima od filmskih statista - lokalnih ljudi, za potrebe svojih uloga obučenih u kostime iz tridesetih.

Slijedeći filmski set kojeg sam posjetila odabran je da predstavlja jorkširske pustopoljine na sjeveru Engleske, originalno mjesto radnje priče Erica Knighta. Tamo su trebali biti snimljeni i moji štenci sa svojom majkom Lassie na povratku u obitelj Carraclough, nakon bijega sa škotskog imanja vojvode od Rudlinga. Glavna uloga Lassie za tu scenu pripala je 'Masonu' i 'ona' je izgledao malo zbunjen zbog tih osam malih 'smeđih stvarčica' koje su mu se motale oko nogu.

Glavne ljudske zvijezde u filmu su bili Peter O Toole i Samantha Morton. Dvoje djece u ulogama Joea i Priscille glumili su prvi put i u početku se malo bojali pasa. Vrlo uskoro su to prevladali zbog izvrsne naravi pasa, a i štenci su pri tom pomogli!

Većinu dana smo boravili tamo, usred ničega, ne znajući kad će režiser zatrebati štence za njihovu scenu. Tada je, odjednom zavladao pakao – štenci su bili na redu! Bilo je 6.30 popodne i zbog toga što je svjetlo slabilo, ta zadnja scena je morali biti brzo snimljena. Trebalo je da štenci, Lassie, Joe i Priscilla potrče niz brijeg, ali zbog toga što su štenci bili puni energije, smjesta su se raspršili posvuda po polju umjesto da ostanu zajedno u grupi. Čak se ni Lassie nije ponašala kako treba! Svi su se vrlo dobro zabavljali na početku, ali kod drugog puta režiser nije bio zadovoljan jer je danja svjetlost naglo slabila. Pala je odluka da se štence natjera da trče uzbrdo i to je upalilo. Nakon dva slijedeća pokušaja scena je snimljena. Štenci su bili iscrpljeni nakon tolikog uzbuđenja i vratili su se u svoj 'hotel' toliko umorni da umalo nisu mogli pojesti večeru.

Slijedećeg dana vratila sam se u Irsku sa svojim malim zvijezdama od kojih se jedan niti nije osjećao loše zbog svog iskustva. U stvari štenci su svi bili vrlo opušteni, u stvari napredovali su – ali to se obično i događa filmskim zvijezdama, zar ne?

Lynn Kilby (Lindy Collies)



© 2002-2006 na vrh vrh     povratak natrag