na početak

english

članci
škotski ovčar staroengleski ovčar bradati koli border koli

boje i genetika škotskih ovčara

piše Jasna Jalševac

Standard priznaje tri osnovne boje - sable (žuto-bijela), trikolor (trobojna, crno-žuto-bijela) i blue merle. Međutim znamo da škotske ovčare možemo vidjeti u četiri osnovne boje i dvije modificirane varijante. To su:

  1. sable
  2. trikolor
  3. blue merle
  4. bijela
  5. sable merle
  6. bijeli merle

Ponekad se mogu vidjeti i druge kombinacije i varijante boja koje su posljedice mutacije, a ne kombinacije gena (npr. trikolorna glava, a sable tijelo).

Najmanje tri seta gena određuju kakva će biti boja škotskog ovčara. Prvi set kontrolira količinu žutog pigmenta u odnosu na količinu crnog pigmenta u dlaci. Odatle različitost sable boje i njene nijanse. Drugi set je merle faktor, koji izbljeđuje ili uništava pigment i to na nepravilan način. Treći set kontrolira količinu i poziciju bijelih oznaka (bijeli faktor).

Boja dlake ovisna je o pigmentu koji se naziva melanin. Dvije su vrte toga pigmenta: crni (eumelanin) i žuti (phaeomelanin), čija boja može varirati od smeđežute (tan) do svijetlo krem ili pješčano žute. Krem boja može biti tako blijeda da pas izgleda potpuno bijel (npr. samojed)

Nedostatak melanina je oznaka albinizma, što se smatra genetskom greškom. Albinizam nije ograničen na kožu i dlaku nego utječe na sve aspekte tijela. Albino psi su vrlo rijetki.

sable

sable

Kakva je to boja i zašto najčešće koristimo originalni naziv?

Sable je naziv za boju koji poznajemo kao žutu, zlatno žutu ili riđu koja može biti prošarana, u većoj ili manjoj mjeri, sa crnim krovnim dlakama (eng. shaded sable ili zasjenjena, zatamnjena žuta). Dominantna je u odnosu na trikolor.

U našem jeziku nemamo jednu riječ koja bi potpuno, razumljivo i jasno opisala značenje riječi sable. Porijeklo te riječi dolazi iz slavenskih jezika, a u engleski je ušla iz češkog ili poljskog, a označava samura, životinju polarnog kruga čije krzno se vrlo cijeni. Rusi, Česi i Poljaci zovu je sobol, istu riječ imaju i Slovenci. Sobol ili samur ima žutu glavu, tamnocrveno ili riđe tijelo i tako taman rep da izgleda potpuno crn. Zato je teško opisati tu boju.

Sable naime označava cijelu paletu boja od žute, narančasto-žute, crvenkastožute do tamno riđe ili tamnog mahagonija, uvijek u kombinaciji sa crnim, bilo da je vrh dlake obojan crno, bilo da je crna dlaka pomiješana u većoj ili manjoj mjeri sa žutom.

dominantni sable ili čisti sable (zlatno žuta)

Obično je to čista pšenično žuta ili narančasto crvena (zlatna) boja bez tamnije maske i tamnih (crnih) vrhova dlake. To je boja koja ne nosi trikolorni gen i dominantna je u odnosu na njega. Od pasa te boje može se dobiti samo sable pse, bez obzira na boju druge jedinke u kombinaciji.

Prvi pas koji je dokazano davao samo sable štence u bilo kojoj kombinaciji i po kojem se zaključilo o dominantnosti sable boje nad trikolorom, bio je Lochinvar of Ladypark.

Lochinvar of Ladypark

Lochinvar of Ladypark (ošt. 1947.) je u svim kombinacijama uvijek davao samo žute štence. Gospođa Grey, čija je to je bila omiljena boja, koristeći ga intenzivno u uzgoju uspjela je ustanoviti liniju žutih ovčara koji nikad nisu davali trikolornu štenad. Na taj način je u poslijeratno vrijeme sable postala najpoznatija boja za škotske ovčare, iako su originalni radni psi u velikoj većini bili crni i blue merle.

Prvi sable pas, čiji pedigre je zauvijek ostao nepoznat, bio je Old Cockie, pas od kojeg službeno počinje bilježenje pasmine i vođenje rodovnih knjiga.

Zanimljivo je da je ta ista gopođa Grey uzgojila i jednu od najljepših ženki svih vremena. Ch. Lena of Ladypark kći je tamnožutog Lucky of Ladypark i tamnooke blue merle Lilac of Ladypark. Da je u to doba u Engleskoj bilo zabranjeno parenje blue merle sa sable psima, Lena nikad ne bi bila oštenjena!

trikolorni sable

trikolorni sable

To je sable boja koja nosi jedan sable (žuti pigment) i jedan trikolorni gen (crni pigment). U fenotipu pas je žute boje u nijansama od pšenično žute od tamnog mahagonija sa maskom i zatamnjenim ili crnim vršcima dlake.

Ako pogledamo samo jednu dlaku vidjet ćemo da je pigment u njoj raspoređen na tri dijela. Od korijena do prve trećine dlaka je bijela, bez pigmenta, druga i treća trećina bit će obojane crnim ili žutim pigmentom. Zadnja trećina dat će dojam o boji psa. Ako je crni pigment na vrhu, dlaka će izgledati crna, ako je žuti pigment zadnji izgledat će kao da je žuta. Raspored pigmenta je kod svakog sable psa jedinstven i neponovljiv.

Termin "dark (tamni) sable" se odnosi na tamni žuti pigment, a termin "zasjenjeni (shaded) sable" odnosi se na količinu crnih vršaka dlake, koji i svijetlo žutom psu daju tamnu nijansu. Većina sable pasa nosi taj genotip.

na vrh

trikolor

trikolor

Ključ za uzgoj dobre boje leži u kvaliteti crnog pigmenta trikolornog psa. Bez obzira želi li se u uzgoju dobiti sočniju, jaču, bogatiju sable boju ili ljepše, čistije, izražajnije plave, blue merle pse, osnovno je pronaći trikolornog psa čija boja je zaista crna. Varka je da će se u kombinaciji dva trikolorna psa kod potomstva popraviti lošija boja jednog od njih. To ni u kom slučaju ne mora tako biti!

Dobra crna boja ovisi o genima. Trikolor je recesivna boja u odnosu na sable, što znači da u psu moraju biti prisutna dva trikolorna gena da bi on bio crn. Prava, dobra, kao ugljen crna boja nikad nema crvenkasti odsjaj, bez obzira na izlaganje psa suncu ili morskoj soli. Nažalost, takva boja je rijetkost. Pas takve boje je neprocjenjive vrijednost ako se želi poboljšati kvaliteta boje u uzgoju. U tom slučaju, on je nositelj dva crna gena, u ostalim slučajevima jedan od dva ili oba gena su takozvani crvenkasti (hrđavi) geni.

Mnogi uzgajatelji vjeruju da je crvenkasti odsjaj na trikolornom psu posljedica prevelikog broja žutih (sable) pasa u njegovom rodovniku. To je potpuno krivo. Sable boja nosi jedan žuti i jedan crni gen (osim u slučaju dominantnog sable - zlatno žutog , gdje su oba gena nositelji žutog pigmenta). Sable gen koji nosi žuti pigment ne može utjecati na trikolorni gen koji nosi crni pigment. Samo trikolorni gen može imati utjecaj na kvalitetu crnog pigmenta. To znači da dva sable psa koji nose dva crna gena daju ljepšu boju trikolornom psu, od dva trikolorca čiji su crni geni kombinirani sa crvenkastim (hrđavim) genima.

Nije jednostavno prepoznati sable psa koji nosi crni trikolorni gen. Treba obratiti pažnju na boju maske, a ne samo na boju tijela. Obično psi sa tamnijom, izraženijom bojom maske nose onaj pravi gen i davat će štence sa pravom bojom.

na vrh

merle

Merle je oznaka nekompletno dominantnog gena (gen posrednik), koji djeluje tako da nejednako izbljeđuje ili uništava pigment u dlaci. Rezultat djelovanja merle gena je dlaka kojoj mjestimično potpuno nedostaje pigment, mjestimično je ispran ili izblijeđen pa ostavlja plavkast, sivkast ili srebrnast dojam, zavisno od količine djelovanja, a mjestimično ostaje nedirnut crni pigment. Dlaka djeluje zamrljano, šareno, sa crnim plohama nejednake veličine, poput mramora. To su plavo mramorasti (blue merle) škotski ovčari čija boja nastaje kombinacijom parenja trikolor i blue merle pasa.

Blue merle je standardom priznata boja škotskih ovčara.

Merle gen također dominantno djeluje i na sable boju, ali na drugi način. Djelovanjem tog gena dobivamo varijantu sable boje koju zovemo sable merle, a koja nije priznata u standardu Kennel Cluba niti FCI-a, ali je priznata u standardu AKC-a (American Kennel Club).

Opasnost merle gena leži u njegovoj karakteristici da uništava pigment i to ne samo u dlaci već i u koži. Merle psi uvijek nose jedan m gen (cijela boja, pigment na koji nije izvršen utjecaj) i jedan M gen (pigment pod utjecajem merle gena). U slučaju parenja dva merle psa (mM x mM), utjecaj dominantnog merle gena na pigment će se udvostručiti. To može dovesti do nestajanja pigmenta iz dlake, koja tada izgleda bijela. Dvostruki učinak merle gena povezuje se sa pojavom različitih defekata kod pasa (sljepoća, gluhoća, neplodnost), a može izazvati i smrt štenaca. Zbog toga se merle i merle parenja ne preporučuju početnicima i onima koji ne poznaju rizike takvih parenja.

blue merle

blue-merle

Vjerojatno ipak najljepša i najprikladnija boja uz karakter i opći dojam koji daje škotski ovčar. Ta nevjerojatna plava nijansa koja obasjava blue merle psa, podcrtava "distancirano dostojanstvo" jer djeluje gotovo nestvarno i naglašava "lakoću kretanja" jer djeluje lagano i treperavo.

Međutim, ta intriganta boja predstavlja i najveći izazov za uzgajatelje. Jedan od velikih britanskih autoriteta za škotske ovčare, g. Hugh Jones (Seafire) na svojim predavanjima o standardu uvijek ponavlja: "Ako niste u stanju uzgojiti dobrog blue merle psa, ostavite se toga i držite se žutih!"

U čemu leži tajna?

Prije svega moramo biti svjesni činjenice da je genetika boja kod pasa vrlo kompleksno i u mnogim pitanjima još neistraženo područje. Danas se o svemu zna puno više nego prije pedeset godina, ali ogromna količina pitanja još je uvijek terra incognita i za genetičare i za uzgajatelje.

Već sam naziv, blue merle pokazuje da se radi o složenom pojmu. Merle boja ne postoji, to je ime za vrstu gena koji vrši određeni utjecaj na boju, odnosno pigment. U slučaju blue merle, radi se o utjecaju na crni pigment u dlaci psa. Kvaliteta plave boje ovisi direktno o kvaliteti crnog pigmenta, on mora biti kao ugljen crni, ako je samo jedan od dva onaj crvenkasti, boja neće valjati, vući će na ljubičasto i djelovat će prljavo. Važan je i raspored pigmenta u dlaci, jer o njemu ovisi raspored i količina crnih, bijelih i srebrno-sivkastih polja vidljivih kao uzorak na dlaci psa.

Merle gen utječe i na boju očiju, koje mogu biti tamno šarene sa plavim odsjajem ili sa prevladavajuće smeđim pigmentom, mogu biti potpuno smeđe kao kod trikolornih pasa, a vrlo često jedno oko može biti čisto plavo, bez mrljavosti (što, u stvari, znači bez pigmenta). Treba znati da takav utjecaj merle gena nema nikakvog lošeg efekta na zdravlje oka ili vid psa.

Merle gen utječe i na pigment kože pa se može dogoditi da ostavi nepigmentirani trag na nosu ili ustima psa (ružičasta koža). Za dobar i zdravi uzgoj neobično je važno da nos i usta budu potpuno pigmentirani.

na vrh

bijeli merle

Bijeli merle (MM) pas nastaje parenjem dva psa koji oba nose merle gen (mM x mM). U tom slučaju udvostručujemo utjecaj merle gena što može imati pogubni efekt na zdravlje (sljepoća, gluhoća, neplodnost, različiti defekti) štenaca pa čak i uzrokovati uginuće. U slučaju dvostrukog utjecaja, merle gen postaje opasan i smrtonosan. Odatle loš glas i nepopularnost merle - merle parenja.

bijeli merle

Međutim, priroda se pobrinula da i u ovom slučaju postoji varijanta u kojoj dolazi do sretnog završetka. Ključnu ulogu u cijeloj priči je količina pigmenta koji preostaje nakon uništavajućeg djelovanja dvostrukog merle gena i mjesto, pozicija na kojoj je pigment preostao.

Zadnja mjesta sa kojih će nestati pigment iz dlake psa jesu na glavi i na stražnjem dijelu leđa. To su mjesta na kojima se kod embrija u točno određenoj fazi razvoja, koja je genetski uvjetovana, pojavljuju stanice sa pigmentom. Kada bijeli merle pas ima dovoljno pigmenta na tim ključnim mjestima, velike je šansa da će opasan utjecaj dvostrukog merle gena biti toliko umanjen da neće imati poguban utjecaj na osnovne životne funkcije psa, koji je tada i reproduktivno sposoban. Takav pas (MM) paren sa trikolorcem (mm) dat će sve blue merle štence (mM) i njihovo zdravlje neće biti ni na koji način ugroženo utjecajem merle gena.

na vrh

sable merle

sable merle

Merle gen nema jednak učinak izbljeđivanja na žuti pigment kao što ga ima na crni pigment. Kontrast mrljavosti je puno slabiji pa cijeli uzorak nije jasno vidljiv. Štoviše sa zrelošću dlake žuti pigment može potpuno prekriti tragove mrljavosti i ostavlja dojam obične sable boje. Ipak, djelovanje je uvijek uočljivo po tome što izražajnost, dubina žutog pigmenta slabi pa žuta boja djeluje izblijedjelo, isprano. Vrlo često trikolorni sable psi (sable sa crnim pigmentom - dark sable) imaju plavičast odsjaj po čitavoj dlaci, kao rezultat djelovanja merle gena na crni pigment u vrhovima dlake. Merle gen također povećava količinu bjelina u pasa koji imaju bijele oznake.

Djelovanje merle gena je najočitije kod tek rođenih štenaca. Ipak, vrlo često sable psi nasljeđuju šarene ili plave oči pa se po tome sable merle lakše prepoznaju.

Opasnost dvostrukog merle parenja ima dodatnu težinu kod sable merle pasa upravo zbog mogućnosti da sable merle pas fenotipski izgleda kao obični sable. Dva takva fenotipski čista sable psa čiji genotip je u stvari sable merle, dat će štence u kombinaciji sa mogućnošću 25% bijelih merle, 50% sable merle i samo 25% običnih sable štenaca. To je vrlo nepovoljni postotak za dobivanje dobre boje i zato nepreporučljiva kombinacija. Kombinacija merle x sable je u postotku nešto manje nepovoljna, jer daje mogućnost dobivanja 50% trikolor sable štenaca.

Orijentacija za uzgajatelje donekle može biti pigmentacija glave, pogotovo oka. Što je izražajnija, sočnija boja tena na glavi, pogotovo u kombinaciji sa tamnim (smeđim) očima, veća je vjerojatnost da će bijelih i loše obojenih štenaca biti manje ili ih uopće neće biti. Ipak, tu ishod dosta ovisi o slučajnosti.

Uopće, pigmentacija glave i očiju kod škotskih ovčara ima veliku važnost i u odnosu na boju i u odnosu na zdravlje psa. Ona je pokazatelj jakosti ili slabosti genotipa jedinke i na to treba obratiti naročitu pažnju kod odabira pasa za uzgoj.

na vrh

bijeli škotski ovčar

bijeli škotski ovčar

Bijeli škotski ovčar nije isto što i bijeli merle jer je porijeklo njihove boje genetski drugačije. Bijela boja nije priznata prema britanskom i FCI standardu, ali je priznata u američkom standardu (AKC).

Bijeli škotski ovčar ima u cijelosti pigmentiranu glavu i prema tome pripada jednoj od tri osnovne boje: sable, trikolor ili blue merle. Ostatak tijela je bijele boje sa ili bez mrlja koje su iste boje kao i glava. Dakle bijeli sable pas može imati sable glavu kao i svi sable psi, tijelo može biti bijelo, a moći će se naći i sable plohe, naročito na stražnjem dijelu leđa ili bedrima, dakle na ključnim točkama nastanka pigmentacije.

To su potpuno normalni psi koji daju isto takvo bijelo potomstvo. Imaju normalan sluh i vid za razliku od bijelih merle pasa. Nositelji su takozvanog bijelog faktora čiji utjecaj je uzrokom njihove boje. Pare se po istim formulama kao i obojeni psi.

na vrh

bijeli faktor (white factor)

bijeli faktor

Bijeli faktor je autosomalno (grč. koje je podjednako u parovima raspodijeljeno na oba spola), recesivno obilježje, koje se prenosi kao jednostavni recesivni gen i uzrokuje pojavu bjelina (bijele dlake) kod škotskih ovčara. Da bi došlo do pojave bijelih pasa, oba roditelja moraju biti nositelji bijelog faktora.

Potomstvo koje naslijedi jedan gen bijelog faktora (Cw) ostaje obojeno, ali se utjecaj naslijeđenog vidi po karakterističnim bjelinama koje se pojavljuju od stražnjih nogu, koljena do trbuha, na trbuhu i dižu se prema leđima, u predjelu sapi u obliku bijele mrlje, povećane bjeline na vrhu repa, veliki bijeli šal koji se može protezati i po leđima, ili pojava dvostrukog šala i slično. Količina i uzorak bjelina variraju individualno.

U kombinaciji potpuno obojanog psa (C) i recesivnog nositelj bijelog faktora (Cw), dio štenaca će biti nositelji a dio neće, u omjeru 1 : 1 (C x Cw = 1C : 1Cw)

Ako parimo psa koji nije nositelji (C) i bijelog psa (CW) , svi štenci će genotipski biti recesivni nositelji (Cw), a fenotipski će izgledati kao obojani.

Kada se pare dva recesivna nositelja bijelog faktora, rezultat je trovrstan. Oštenit će se bijeli štenci (CW), recesivni nositelji (Cw) i štenci bez bijelog faktora (C) u omjeru 1:2:1.



© 2002-2006 na vrh vrh     povratak natrag